UPOZNAJ RUMU

Ruma je grad sa nešto više od 30.000 stanovnika, koji se razbaškario u samom srcu Srema, nevelikog, ali interesantnog i uzbudljivog regiona, okruženog Dunavom, Savom i Bosutom. Počev od leve obale reke Save prema severu, Srem se pruža kroz stoletne šume, preko ritova i bara, od kojih je najstarija i najpoznatija ona Obedska, do ove najmlađe, po imenu Trskovača.

 

Zatim plodnom ravnicom, kroz ruzmarinski deo ka severu, onako sremački natenane, izrasta do najviših Vrhova Fruške gore, koju ovde, i pored skromne prosečne visine od oko 450 metara, planinom zovu. Najveći rezervat lipe u Evropi. Nacionalni park u kojem možete pronaći brojne šumske izvore, raznovrsnu divljač, u čijem podnožju se nalaze veštačka jezera bogata ribom, poznat je u svetu i po svojih 16 manastira nastalih u XV i XVI veku.

 

U središtu sve te lepote, kraj magistralne pruge Beograd – Zagreb i auto-puta istog pravca, magistralnog puta Novi Sad – Šabac – Loznica, i regionalnih puteva koji vode od Semberije prema Novom Sadu, kao i od Sremske Mitrovice prema Inđiji i Zemunu, na 40-tak kilometara od Aerodroma „Nikola Tesla“, nalazi se Ruma. Za nju, parafrazirajući čuvenu izreku da „svi putevi vode u Rim”, ovde znaju da kažu i da „svi putevi vode kroz Rumu”.

 

Ruma se nalazi baš na 45. uporedniku, odnosno na pola puta između Ekvatora i Severnog pola, na stotinak metara nadmorske visine. središnom delu Srema, na potezu od leve obale reke Save do podnožja Fruške gore. Na površini od 582 km2, prostire se Opština Ruma, sa jednim gradskim i svojih 16 seoskih naselja, koja, svako na svoj način, svojom bogatom istorijom, kulturnom baštinom, turističkim potencijalima i prirodnim lepotama, predstavljaju zanimljive destinacije. Zato vam poručujemo dobrodošli u Rumu, dobrodošli u vašarski, tamburaški i festivalski grad, koji na najlepši način, kroz uživanje u tradicionalnoj gastronomskoj ponudi i fruškogorskom vinu, miri donji i gornji Srem.

Naseljavanje teritorije gde je sada Ruma počinje još u praistoriji o čemu sveodče razni arheološki rekviziti.

Prvi pisani podaci o selu Ruma se

nalaze  u Turskom tefteru iz 1566. godine.

Inicijator izgradnje novog naselja gradskog tipa, sa ušorenim ulicama, bio je grof Marko Pejačević, koji je, po ustanovljenju vojne granice, svoje dotadašnje Mitrovačko vlastelinstvo zamenio rumskim, odlučivši, 1745. godine, da u ataru sela Rume izgradi novo naselje i u njemu sedište novog vlastelinstva.

Izgradnji naselja je pogodovala i tadašnja politika Bečkog dvora i Marije Terezije usmerena na kolonizaciju i ekonomsko oživljavanje ovog prostora, na račun koje je Ruma 1747. godine dobila status trgovišta – slobodne varoši.

 

Prvog janura 1749. Godine vlastelin Marko Pejačević izdaje stanovnicima Rume tzv. Slobodnicu, kojom je ona i zvanično postal privilegovano naselje, sa svojim grbom i pečatom.

 

U tom periodu, pored Srba iz okolnih mesta, u Rumu se nastanjuju i Nemci, Hrvati i Mađari. Početkom XIX veka Ruma postaje centar zanatstva, a 1818. godine dobija Carsku cehovsku povelju. U Rumi je tada bilo zastupljeno 38 različitih zanata koji su upošljavali 185 majstora, brojne šegrte i kalfe.

 

Po završetku Prvog svetskog rata, 24. Novembra 1918. godine, na velikom narodnom zboru održanom u Rumi, doneta je odluka o prisajedinjenju Srema Srbiji. U periodu između dva svetska rata Ruma je važila za najveću žitnu pijacu u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji, da bi na račun svog rasta i ekonomskog prosperiteta 1933. godine dobila status grada. U to vreme Ruma je brojala nešto više od 12.000 stanovnika, od kojih je najviše bilo Nemaca (preko 7.000), Srba 3.500, a ostalo su činili Hrvati, Mađari i pripadnici drugih naroda.

 

Nakon Drugog svetskog rata, oslobađanjem Rume 27. oktobra 1944. godine, kolonizacijom stanovništva iz Bosne, Hercegovine, Dalmacije, sa Korduna, Banije i Like u ove krajeve, broj stanovnika raste i prelazi cifru od 14.000. U posleratnom periodu poljoprivreda ostaje primarno zanimanje ovdašnjeg stanovništva, ali se pored toga razvija i industrija.